Vjerski turizam

Imao sam veliku želju da sagradim crkvu, moju zadužbinu. Pored toga što me njegovo preosveštenstvo Vladika Vasilije episkop Zvorničko-Tuzlanski oduševio svojim ktitorstvom, gradeći i izgrađujući mnoge crkve i manastire (do sada 207 u svojoj eprhiji) i koji je bio moja velika inspiracija, jedan od slijedećih razloga bilo je i to što je u mom selu Brgule (Opština Vareš) nije postojala nijedna crkva, kao ni u susjednih dvadesetak pravoslavnih sela na Vareškoj opštini, sve do sela Nišića (Opština Ilijaš). Htio sam da moja crkva bude na uzvišenom mjestu kako bi dominirala selom i okolinom. Trebalo je napraviti vještačko brdo, a da bi se zemlja slegla i postala statična za izgradnju, potrebno je bar dvije ili tri godine slijeganja. Počeo sam sa izgradnjom nakon nepunih tri mjeseca. Jedan moj prijatelj, Nešo Mirić (geolog) mi reče: "E, Borise, ako se ova tvoja crkva ne sruši, onda stvarno ima Boga". Evo moje crkve, ne pomače se ni cantimetar.
manastir


Kada sam zatražio blagoslov od njegovog preosveštenstva Vladike Zvorničko- Tuzlanskog gospodina Vasilija da sagradim zadužbinu, jednoga dana Vladika je došao kako bi vidio mjesto gdje bi se crkva gradila. Prethodno sam malo zakopao nekoliko stepenica onako u zemlji kako bi se Vladika mogao popeti do vrha brda. Popesmo se mi, a ono gore ravne površine tek desetak kvadrata. Meni neprijatno šta će reći čovjek, zemlje tek za guvno, a on hoće crkvu na tom mjestu. Hvala Bogu nešto je vidio ispred vremena, kao i ja, te mi dade blagoslov, a moja crvka poče sa izgradnjom. Imao sam tada još jedan problem, jer sva moja ušteđevina u džepu, a i ona ispod jastuka bila je par stotina maraka.Bogu hvala, krenu posao. Naravno, svaka crkva ili manastir nose i posvećena su im imena nekog svetitelja. Pita me Vladika Vasilije imam li želju kao ktitor kazati ime svetitelja u čije bi ime podigli svetinju, predložio sam Svetog Arhangela Mihaila (slavu mojih predaka) iako mi je sadašnja slava Sveti Otac Nikola. Vladika je malo razmišljao i na kraju reče da bude posvećena Svetom Ocu Nikoli ljetnom. Bože me oprosti, nisam ni znao da postoji Sveti otac Nikola ljetni, jer u mom kraju se taj dan obilježavao kao "Nikolice", a ja nikada nisam znao da je to isti svetac , odnosno da se slavi prenod moštiju Svetog Oca Nikole iz Mira Likjiskog u Bari, gdje i danas počivaju njegove mošti. Dobro se sjećam da sam na taj dan išao često u mjesto Reljevo (kod Sarajeva), odnosno u Reljevskeu crkvu, pored rijeke Bosne gdje se svake godine održavao veliki zbor (teferič). Pitah Vladiku u koji dan je Sveti Nikola ljetni, a on mi odgovori da je to 22. maj. Kako reče 22. maj, meni samo nešto poče da bruji u glavi, priupitah je li to konačna Vaša odluka preosvećeni Vladiko, a on onakav prijek čvrsto reče, jeste. Ja ga poljubih i zahvalih mu se, a on sav u čudu, veli ne ispunih mu želju, a vidi sada me ljubi od radosti i zahvaljuje mi se, kako i ne bi, jer 22. maj je datum mog rođenja, tako da moj manastir i ja slavimo u isti dan. On će dovijeka, a ja ko zna.

krstionica2
Na moju želju da napravim krstionicu u Ruskom stilu, Prota Milorad iz Mitrovice (rodom iz Han Pijeska) posla mi faksom par crteža ruskih drvenih crkvi. Listam i gledam i odmah mi za oko zape ova koju i sagradih. Tekst koji se nalazio ispod crteža tada nisam ni pročitao. U njemu je pisalo da se crkva nalazi na Aljasci i da je posvećena Svetom ocu Nikoli ljetnom, a Bog tako htjede da bude posvećena istom svetitelju ovdje u Etno selu.

Boris Stanišić

krstionica